Trk Po Senzaciju

Ima nekoliko razloga zbog čega je dobro ići pješice na posao i vraćati se kući na isti način.

Prvi i svima poznat je zbog zdravlja, kretati se, to je jedna vrsta fizičke aktivnosti, bar jedna, jer smo lijeni za sve drugo. Drugi razlog je, takođe, zdravlja radi i to mentalnog, o kojem rijetko ko razmišlja. Kad idete trotoarima, htjeli ne htjeli, proći ćete pored bandera na kojima su obljepljene posmrtnice. Često se mjenjaju, pa jedva možete upamtiti koga ste sve vidjeli na njima, osim ako se radi o nekome ko vam je drag ili blizak po nečemu. Taman kad pomislite u rano jutro, dok vam se lede ruke i nenaspavani morate žuriti da stignete na odredište, sretnete se sa uokvirenom fotografijom pokojnika i u momentu vas ona otrijezni od nespokoja i malodušnosti sopstvene, jer tako je lijepo biti živ, zar ne!?

Ima jedno zanimanje koje se “raduje“ kad se desi neka “poznata” smrt. Ne zbog smrti, već zbog vijesti o tome. Nema za novinara gore aveti od bijelog, praznog papira. To svaki dan treba ispuniti slovima, smislenim pričama i još i zanimljivim. Koperfild nije u stanju izmišljati svaki dan čudesa, pa se povukao i za njega se ne čuje već dugo . Znaju ljudi iz novinarske profesije da se danima muče i pate oko teme. Što više smišljaju, manje je nalaze, ako sama ne naiđe. Trendovi se mjenjaju, pa ono što je bilo zanimljivo nekada, danas nije ni izbliza. Još juče bi se naširoko pisalo kako princ najkonzervativnije monarhije ženi raspuštenicu, ali danas je to “passé”. Seks, skandal, sport i smrt – to su hit teme ovih dana, bez konkurencije. Kad se poklope u jednom trenutku skandal i smrt, novinari tri dana rahat idu na posao jer je papir ispunjen bez razmišljanja.

Otuda i ona anegdota kako jedan novinar trči bez daha i preskače preko stepenica, a poznanik, koji ga je sreo, u čudu pita: “Šta ti se desilo?” Novinar u letu odgovara: “Ne zadržavaj me, trčim po senzaciju!”