Svete Knjige

Znate li vi, omladino, kako se zovu naše svete knjige mladosti?

Leksikoni! Knjige tajni, strepnji s mirisom naivnosti do krajnjih granica mogućeg.

Za jednu takvu knjigu tvrdih korica, iz našeg doba, ljubavnih jada mladog Vertera, neko bi sad dao cijelo malo bogatstvo, ali … avaj! Nema ni naših, ni vaših sad, jer ove generacije ne poznaju strast rukom upisivanja u knjigu koja obiđe grad i sela, od ruke do ruke, gdje svako ostavi svoj trag u vidu imena i prezimena i ispovijeda se, makar i s tačkicama ako nema hrabrosti da iskreno napiše nečije ime, koje mu mnogo znači.

To je bila knjiga zlata vrijedna. Istina, o njenoj vrijednosti znamo tek sad kad je nema, kao i o svemu drugom u životu. U velikom povjerenju leksikon je išao od jednog do drugog đaka u školi i kao sveti gral se nosio u torbi s knjigama, kući. Na skrovitom mjestu, u ćošku sobe se ispunjavao, po skrivećki. Prva stranica je bila ime i prezime, pa redom … najdraži film, pjesma, grad. Država ne, jer niko od nas školaraca tada nije putovao po inostranstvu.

Glavno pitanje svih pitanja je bilo da li imaš simpatiju? Odmah zatim, ime simpatije? Dalje je slijedilo – zabavljaš li se i ime momka ili cure. Redovno bi se stavljale tačkice umjesto slova, eventualno, samo početna slova. Odmah potom I pitanja: Šta ti se najviše sviđa kod njega/nje? Koja je boja očiju, kose?

Naši roditelji su taj čuveni leksikon smatrali stigmom i on je po njima bio razlog za sve neprilike i loše ocjene u školi, za sva kašnjenja kad se dese, makar i od 5 minuta poslije 22 časa. Leksikon je bio strašni sud i riznica iskvarenosti i naše eventualne propasti, amoralna literature ujedinjenih sekti. Koncentrat zla! Koga ne uhvate u tom zlodjelu u trajanju od 12 sati, koliko je knjiga u našem posjedu, sutradan bi anatemisanu knjigu nosio u školu i ona bi nastavljala svoj inkriminisani put.

Interesantno je bilo da su se i muškarci upisivali u tu famoznu knjigu i ispunjavali rubrike. Jer to je u stvari i davalo sav čar da čitamo, ko je kome simpatija i dalje od tog. To su bile naše društvene mreže i pravi začetnik “Facebook”-a.

Ukoliko neka stroga mater kao kakav detektiv pretrese torbu i nađe leksikon, redovno bi završavao u ložištu šporeta, a u najboljem slučaju letio bi po kući kao disk, uz prijetnje i pogrdne riječi. Ne znam kako sad roditelji reaguju kad nađu kod djece drogu u torbi, ali to naše posjedovanje leksikona je bilo ravno skandalu širokih razmjera.

Poslije svega u našim životima, godina koje su prošle kao vihor i žala za tim takozvanim srećnim vremenima u lijepoj državi, mi smo imali jako teške uslove za to najljepše doba života. Teror provincije i roditeljskih skrupula koji su vladali ne tako davno, nezamislivi su današnjoj omladini kojoj je skoro, pa sve dozvoljeno. Od 19 časova do 22 časa, koliko je iznosio tajming naših igranki, sada je to

vrijeme priprema za izlazak. U 23 časa se izlazi, pa do rujne zore.

Prosto rečeno, bio je trend da se djeca grde i psuju. Kakva podrška, kakvi izlivi ljubavi i hvalospjevi o svojoj djeci među komšijama! Čuvena rečenica “od vas neće ništa biti“ bila je parola našeg doba po kojoj ćemo se prepoznavati sve do smrti, naše. Lakirani nokti, šminkanje, farbanje kose, to su bili argumenti za nastavničko vijeće u gimnaziji i snižavanje ocjene vladanja. Kafići nisu ni postojali, samo kafane za očeve i hotel “za odrasle”, pa ti majčin sine uđi i na ljetnom raspustu, ako smiješ. Vladanje 1 u roku od odmah! Ali … zato u leksikonu pišeš sve što ti je po volji, čitaš šta su drugi napisali, a još kad naiđeš na upisano ime svoje simpatije, po pet puta čitaš ispočetka sve što je napisao, čak znaš i šta je mislio pri tome, a kamo li pisao.

I tako, svako malo jedan sveznadar u koricama dopadne ti šaka. Skoro svako je imao svoju knjigu, pa dok obiđu parohiju, zabava bez presedana.

Danas, haber kutije (računari) na svakom stolu u kancelarijama, u kućama i milion miliona tajni cijelog kosmosa u “mozgu” mašine. Međutim, sve dostupno, ali nema simpatija, nema tačkica, jer je sve transparentno i “na izvol’te”! Sve tajne nisu tajne, sve prevare jesu moguće.

“Dostojanstvo u kretanju ledenog brijega potiče od toga što je samo jedna osmina njegova iznad vode.” HEMINGVEJ