Pranje Ruku Za Sve Pare

Još kad je moj otac tjerao ljude da peru ruke i to “Faks”-om, za sva vremena!

Bio je omiljen čovjek i dobre naravi, kako se kaže. Uvijek nasmijan, vedar, spreman za šalu, ali i za rad. Mnogo je radio. Sjećam se da nikad nije dokoličario. Važio je za veselu osobu, ali je imao neku vojničku disciplinu kad su stvari i poslovi u pitanju. Morao je da se zna red. U svemu. Ako bi neko od njega nešto pozajmio, neku alatku iz njegove kolekcije, to je dato uz govoranciju da je taj X čovjek to i sam mogao kupiti samo da je koji put promašio kafanu. Nisu se komšije ljutile na njega zbog tog besplatnog savjeta i pridika. Znali su da je to rečeno iz najbolje namjere jer su ga dobro znali da je vrijedan, pedantan, pa su razumjeli da on teško može prihvatiti njihovu aljkavost kao životni stil.

Elem, jednog majskog dana dođe u naše dvorište komšija G. i malo snishodljivo pita moga oca da mu pozajmi bicikl koji će mu vratiti čim prije, za neka 2-3 sata. Otac mu, po običaju, da najprije lekciju kako je mogao kupiti sebi bicikl dosta jeftino samo da je čestit k’o što nije i da će mu bez obzira pozajmiti, ali da mu vrati kad je obećao.

Prolazili su sati. Komšije ni od korova. Došao je s biciklom tek sutradan i vratio ga. Međutim, kad se brzo htio okrenuti i pobjeći, otac ga je zaustavio, vrlo ljubazno, što je bilo neočekivano za pomentu situaciju, jer su svi znali da bi sad uslijedile kritike i grdnje. Međutim, komšiji G. su ruke posute vodom iz šlaufa u dvorištu i dok je trepnuo, usut mu je deterdžent “Faks” na dlanove.

• ‘Ajde, ‘ajde, operi dobro ruke, vidiš da su ti čađave – govorio mu je moj otac dok je držao u ruci plavi šlauf iz kojeg je curila voda.

Komšija je trljao između dlanova zrna deterdženta i nekako je uspio da završi tu isceniranu dezinfekciju ruku i kad je mislio da je tu kraj, uslijedio je očev zaključak:

• Jesi sad oprao ruke? Jesi! Samo da znaš da si oprao ruke od mene i mojih stvari za sva vremena!