Podvučeno Žutim

Kažu pametni ljudi da i od rođene djece, kad odrastu, treba imati malu distance, jer će te u protivnom smlaviti.

Sa ekrana TV-a, saobraćajni inženjeri i policajci, trube o distanci između auta zbog sigurne vožnje – “Da su držali propisan razmak, sad bi bili živi!”

Na poslu, kao vječnoj jazbini, gdje predatori jedu sve manje od sebe i nemoćne, pametni ti dijele savjete kad poklekneš i ne znaš više kuda – “trebala si držati distancu od sviju!”

U velikim porodicama kad se svi ožene i udaju, postanu svoji ljudi, neminovne su čarke i zamjerke, pa ti niko ne mora reći jer se samo kaže, distanca – majka!

U komšiluku, nekoliko žena ne izbijaju iz tuđe kuće, više njih, u krug i traje to godinama dok ne pukne lanac, najčešće zbog banalne rečenice, npr. čija je sarma bolja ili kosa gušća? Zla krv se uskovitla i ostane mržnja do smrti. Da je bilo distance ne bi bilo seoske ili gradske tantavice!

Dođu pošasti niotkuda, samo povaljaju svijet kao zimsko žito, zakapijaju nas iza sedam brava, u staklena zvona sabiju život kao rođendansku tortu, odrede putanje kretanja za hljeb i so i komanduje neki čovjek, coordinator: Razmak, distanca obavezna, dva metra!

Ko misli da ostane živ i prevari Koronu – raskomot od svega i svakoga!

Od samog rođenja nije poželjno da bebu nadviruju i, posebno, ljube razne babe žabe. Sad je utvrđeno da je ta gnjavaža djeteta opasna i nezdrava. Samo izdaleka, kao u čuvenoj pjesmi D. Maksimović.

Nema te važnosti za opstanak čovječanstva kao što je značenje razmaka ili po stranskoj (mi to posebno  volimo, jer ima dvojako dejstvo), distance. Od česte upotrebe riječi i ponašanja u tom značenju, mi smo se distancirali od sebe samih i svakog svog. Nije naš čovjek toliko neempatičan koliko su to drugi tražili od njega, čak ga zakonom primoravali da se odmakne.

Žuta traka u bankama jeste dobrodošla, ali ove nevidljive koje povuče strah od bolesti ili neprilike svake vrste, e, te su brazde zaorale nesreće koje je teško izbiti iz glave. Nekad za bolje, a nekad i gore. Kako god, distanca nas sad može spasiti, a za poslije ćemo vidjeti.