Ni Smrt Nije Što Je Bila, A Kamo Li Život

Znam da ne volite priču o sopstvenoj smrti koja je svima potpuno izvjesna, a potpuno neizvjesno – kada? Svi psihijatri svijeta, filozofi, psiholozi, tvrde da u ljudima postoji najjači, iskonski strah od smrti i on je od rođenja prisutan, pa do kraja. Da bi sebi obezbijedili vječnost i trajanje, a ne vjerujući u vječni život, ljudi su smislili uz pomoć savremene tehnologije kako, prije svega, zaraditi novac od ljudskih slabosti i obezbijediti im za života sigurnost budućnosti, poslije života – život!

Čovjek XY izmislio je da se na nadgrobne spomenike u Srbiji po želji uplati i instalira kodirana memorijska kartica kao naljepnica i svako ko želi, prilikom posjete groblju, prinošenjem “Android” telefona, moći će da pročita sve što želi o pokojniku. Od broja cipela do svih osobina koje je pokojnik imao, kao i cjelokupnu biografiju sa sve slikama. Izumitelj očekuje opštu pomamu za izumom i iznad svega dobru zaradu koja će premašiti Topaloviće.

Ali, niko k’o Japanci. Ono što su nama sarma i ćevapi, Japancima je tehnologija koja otprilike ide ispred ostatka svijeta tri svjetlosne godine. Idući u korak sa živima, tako su se posvetili i mrtvima. Jedno pogrebno preduzeće u Japanu nudi “drive-in” uslugu za ljude koji bi da odaju počast pokojniku, ali su u stisci s vremenom. Kako piše “Japan Times”, firma “Kankon Sousai Aichi” otvorila je vrata za javnost u Uedi, u provinciji Nagano. Gosti mogu vozilom da priđu izlogu gde je izložen kovčeg, upišu se u knjigu ožalošćenih preko ekrana osetljivog na dodir i, kako je običaj, ostave uplatu porodici preminulog u znak saučešća. Takođe, postoji elektronska usluga prodaje tamjana, ako užurbani ožalošćeni želi da se u njegovo ime uputi i molitva. U zemlji starosnog profila kakav ima Japan, industrija pogrebnih preduzeća je u porastu, a sve je veća i potražnja za efikasnijim pogrebnim uslugama.

Pošto se sahrane u Japanu obično održavaju oko podne, poslovni čovek na pauzi za ručak može samo nakratko da izađe iz kancelarije i nema vremena da juri kući da se presvlači, a potom da trči na groblje. Kompanije se u Japanu bore za svoj dio kolača pogrebne ekonomije čiji je promet, prema podacima Instituta Jano, u vrijednosti od oko 10 milijardi evra. Shodno tome, poslednjih desetak godina ima sve više kompanija koje praktikuju bizarne načine sahranjivanja i odavanja počasti pokojniku.