Neki Stari Klinci
Audio Player
Vrijeme je obilježavanja godišnjica nekih davnih vremena u školskim klupama. Svi koji su došli veseli su, nema više strahova ni u snu od nekog profesora i ispitivanja, a ti nisi spreman! Kako je sad škola divno mjesto, a mi to tek sad vidimo kad nas je život iscimao kao bubanj za loto. Jedan drug viče da bi sad išao u obje smjene, kad bi bila ova pamet, a ono doba.
Svako se sjeća nečega komičnog i zanimljivog. Bivši dječaci, poslije nekoliko popijenih čašica, onako grupno hrabri, objelodanjuju svoje davnašnje tajne. Prvi put mi čujemo kako su u naboju mladosti i hormona zapamtili svaki detalj i mjerne jedinice na djevojkama u razredu. Sad tek nakon stotinu godina čujemo kome se koja učenica sviđala, o kome su maštali, a pravili se nevješti, kakvi su i bili u stvari. Nikada nijednu nepristojnu riječ mi nismo čule od njih, niti psovku, a kamo li šta drugo.
Nezamislivo je bilo da se neko koleginici u razredu obrati na način koji je sad psovka umjesto pozdrava i svaki čas popraćen pokazivanjem srednjeg prsta.
Profesor je bio veliki Buda s kojim nije bilo diskusije makar da si sto puta u pravu. Kao sad da ih gledam, svi u plavim keceljama i sa sjajem u očima mladosti pred kojom je cijeli svijet.
Na kraju četvrtog razreda smo se rasuli s velikim nadanjima i željama za neki srećni život koji je samo nas čekao iza ugla. Onda se život sručio na nas. Još uvijek u tim, sad ljudima, vidim one usnule dječake na prvom času u 7:30. Da se primjetiti da smo svi isti po svom karakteru i navikama. Sve osobine su u potpunosti zadržane koliko god da je vremena prošlo. Neko ima manje, neko više, ali sreće, čini mi se, najviše nedostaje. Mnogo je tragedija doživljeno, svako je izgubio nekog dragog, a deset učenika je zauvijek otišlo i ispisani su iz matičnih knjiga.
Vidljive su fizičke povrede kod nekolicine, a one druge su zamagljene sjetnim pogledima.
Tri dana druženja bivših učenika je završeno. Svako je otišao u svoj nespokoj, jer teško da bi se drukčije život mogao nazvati.