Moral Od Moranja

Nije problem u uzimanju od Francuza poneke riječi kao što je ambalaža, ali je veliki problem što je ambalaža postala mjerna jedinica života i smrti!

Dvije mlade žene u “caffe”-u tik do mene vode prilično glasno razgovor. Jedna od njih se žali da naprosto ne može stići finansijski ispratiti svakog mjeseca jedan dječiji rođendan poznanika, a nekad i dva. To je, kaže ona, postalo toliko naporno, jer je to najmanje 100KM, da ne zna kako iz tog kola izaći!? U svakom gradu više ima rođendaonica, nego marketa. Ko ne slavi djetetov rođendan na tom nivou, može slobodno da zatraži člansku kartu Amiša. O traumama djeteta da se ne govori!

Slična scena na drugom mjestu. Ne vidim ženu iza mojih leđa, ali ton i način kako govori stvara mi sliku kako afektira, jer cvijeće u saksiji koje nas vizuelno razdvaja, treperi listovima kao da duva vjetar. Pozvana je da kumuje prijateljici na vjenčanju i buduća kuma joj je održala govor, vrlo drsko, šta su njene obaveze na budućem događaju. Sve se svodi na kupovinu rekvizita za svadbu, s akcentom na trospratnu tortu! Mlada žena koju silom prilika slušam, jer prilično glasno lamentira, u čudu je ostala od tih spiskova obaveze kume i decidno je odbila kupovinu torte kao nemoguću finansijsku misiju.

Nijedne rečenice, od izgovorenih stotinu bar, nema o radosti kumstva, sreći mladenaca, ljepoti veselja, nečijoj ljubavi, … ništa! Samo gorčina od moranja i koštanja.

U frizerskom salonu nekoliko djevojaka biraju iz kataloga frizure i zakazuju termin u neku subotu. Drug proslavlja 18. rodjendan! Roditelji su iznajmili salu za proslave, biće orkestar, društvo, rodbina, komšije sa sve kovertama, jer tako je praktičnije. Sam će birati poklon od novca koji se sakupi.

Moda se ušunja u ljude kao jesen u ljeto. Neopaženo dok ne zavlada, a onda pusti korjenje kao zova i prećutno vlada jače nego ikakav pisani zakon.

Ni umiranje više nije što je bilo! Ako je pokojnik bio “neko”, nema sahrane tek tako. Sveštenik, govor i zbogom. Jok! Ima da se svira cijela jedna pjesma sa tri strofe, obavezno. Što je ličnost bila značajnija, veći je broj muzičara. Zabilježen je slučaj orkestra sa dva harmonikaša i bogatim repertoarom.

Nije na odmet za života izabrati pjesme ili instrumentale, koje valja zapisati u testament da rodbina ne bude u nedoumici šta odsvirati za kraj.

Našim novim adetima nema kraja!