Mala Maca

Razgovaram s jednom mladom ženom o svemu i svačemu, pa na red dođe priča o jednoj poznanici. Mojoj sagovornici nije jasno, jer mladost gleda na svijet svojim bistrim očima u kojima nema još ni sjene niti zamućenog pogleda od nataloženih iskustava, kako naša poznanica živi tako povučeno od svijeta, introvertno, kako se to zove na latinskom jeziku. Pokušavam joj objasniti da život žene dobija drugi smisao kad ostane bez muža, udovica, ustvari, okolina nju gleda drugim očima i ima sasvim drugi odnos prema ženi koja živi sama iako to nije bila njena volja, niti je bilo čim uticala na to, dapače!

Dok ovo obrazlažem za stolom u restoranu vidim par očiju preko puta kako pogledom čuđenja prate moje rečenice. Najoriginalniji primjer joj navodim svog iskustva kada sam kao jako mlada počela da radim u jednoj radio stanici i bukvalno su mi svako jutro servirali kafu na sto, hiljadu nekih ustupaka činili samo iz jednog razloga – bila sam udata za visoko pozicioniranog čovjeka u malom gradu. Ljudi su se utrkivali da se dodvore, od njihove pretjerane ljubaznosti i snishodljivosti mogla se kuća sagraditi. Posljednjih godina živim sama, muž je umro i svakih nekoliko dana doživljavam velike neprijatnosti i to od ljudi kojima sam najviše posvetila svog vremena i empatija, kako na poslu, tako šire i dalje. Pokvarenije meso od ljudskog ne postoji!

Svaka žena prolazi golgotu ako nema partnera, kakav god da jeste. Ako je još lijepa, teško njoj, postaće plijen svih predatora, a ako ih volšebno izbjegne ili odbije, crn joj je život, a toj agoniji se ne zna kraj. Što je muž opasniji, neprijatniji i širih ramena, tim bolje. Utješna varijanta je brat ili moćan i držeći otac. Ljubavnik je najgora varijanta. Kad god zagusti, nema ga! Neće nikad stati ispred, ni iza žene u delikatnoj situaciji, jer… bože moj, on je tuđi muž! Za koju godinu zakleće se svim na svijetu da se ne poznaju, tako će se i ponašati (Sjaj i bijeda velikog Getsbija).

Sad lijepe oči moje sagovornice promjeniše malo boju, jer se zjenice raširiše od novih informacija. Pričam joj, ad hok, kako u elektronskim medijima dok se poštovala struka, bilo je pravilo da su neke važne vijesti i saopštenja (Titova smrt, ratno stanje) redovno čitali muški spikeri, ne zato što su to oni htjeli, već što su urednici znali da se drukčije vjeruje muškarcu. Nekih prošlih godina, kolega novinar u privatnom radiju je nestao u nepoznatom pravcu, danima nije dolazio na posao. Vlasnik radija je pjenio i bogoradio kunući se da će ga, ako ga ikada vidi, štosirati i poslati u lijepi Honduras uz tvrdnju da je ON za njega mrtav! Iznebuha se pojavio kolega na posao, a šef kad ga je ugledao sav ozaren uzviknu: „Gdje si ti, j…..a te mala maca!“

Zbog kašnjenja od sat vremena, neke male mace (žene) ostajale su i bez posla, a u najboljem slučaju bez dnevnice sa tovarom pogrda i prijetnji. Ali, ako već odlučite biti svoja i Božija, ne plašite se, imate pravo na svoj izbor u svakom smislu. Ako već ne možete birati posao ili sudbinu, možete birati s kim ćete biti u ljubavnoj vezi, odrediti granice u tom i svim drugim odnosima koje imate, a ako se pređu i postanu sve samo ne odnosi poštovanja, precrtajte ih i kupite olovku za novi, čist papir koji čeka na vas.