Lupanje Otvorenog Prozora!

Udje zena u zlataru i pita radnicu-vlasnicu da joj procjeni lančić koji želi prodati u toj radnji. Ništa čudno, da nije sledeće rečenice:

• To mi je dala komšinica, njen je lančić, pa da vas pitam koliko vrijedi para?

Meni i zlatarki je u momentu jasno da laže, lančić je njen, a razlog laganja je zaista volšeban!

U apoteku dolazi muškarac srednjih godina i od farmaceuta trazi, tihim glasom, da se jedva čuje:

• Komšija mi je rekao da mu kupim “Afričku šljivu”. Ja i ne znam šta je to!

Apotekari naviknuti na tu banalnu dječiju laž više i ne obraćaju pažnju, samo dohvate kutiju i izvolite! Jasno k’o dan, kome treba šljiva za kompot kad su apotekarske šljive iz AFRIKE gurnule u zaborav Posavke i Požegače i nametnule tange-gaće!

Svi će se pohvaliti kad ih uštakne u ledjima ili neka nebitna boljka kad se zakoti u tijelu, ali… ne daj Bože sumnja na kancer ili dijagnoza na papiru od dr, to se krije k’o zmija noge ili k’o polna bolest! Zar je kancer sramota?! Mana? Istina, to nije za transparente i publikacije, ali zašto onda kad je lumbago u pitanju i štitna žlijezda, to postaje najoštrija konkurencija priči o Farmi, Parovima i ajvarima?! Znači da i u bolestima postoji selekcija. Opasne, koje imaju sjenku smrti, se “opasno” kriju dok ne postanu evidentne na licu. Možda to prikrivanje pomaže izlječenju? Nema zapitkivanja, niko ih ne podsjeća na stvarnost, pa ima mjesta nadanju.

Bilo kako bilo, naše bolesti, gore pomenute, su male, ali neizlječive. Rak se na sreću često izlječi, ali sve drugo, kao “ovo nije moje već komšijsko”, nikada!