Ejdžizam

Konačno se žene planete složiše u jednom: neće jedan dan za sebe, hoće, ako ne sve, a ono bar 210 dana svojih u kojima su, ako neslavljene, makar poštovane. Ali poštovanje počinje od same sebe. Žalosno je čitati svaki dan crne naslove o ubistvu žena. Nema dana da na Balkanu partner ne ubije jednu ženu. To je tako “obična” stvar. Koliko samo poznajemo žena koje su vječne žrtve u svojoj rođenoj kući od svih članova porodice. Nisu to više naše majke i ona vremena, staromodna shvatanja i principi provincijalizma. To su i vrlo obrazovane žene, često i s fakultetskim diplomama, ali njihovi mali bogovi ili veći i od neba, na neki volšeban način su od svojih supruga prećutno napravili robove i bez bukagija oko članka noge.

Veoma mali broj je žena koje se nisu susrele sa nepristojnim ponudama tražeći zaposlenje ili na već postojećem poslu. To svakako nije Robert Redford I film od milion dolara sa happy end-om, nego kancelarijsko presamićivanje na stolu, neki službeni put, seminar i slično, u kojem se podrazumjeva ćapanje i drapanje u autu i svaka druga neprijatnost. Čik, odbij direktora! Da vidiš kako će ti ubuduće izgledati radni dan!? Nije humano, ali nešto nam laknu kad smo vidjele da je ista stvar i u Majkića Japri i u Holivudu.

Sve naše istine su i nalik na istine djevojaka s “oskarom” u ruci. Nikakva razlika osim ambijenta. Tamo hotel Hilton i vodeni krevet, kod nas na zadnjem sjedištu službenog auta, u najboljem slučaju neki drumski hotel sa tri zvjezdice i rojem zvjezdica koje će žena vidjeti u naletu jednog minuta strasti tog nekog izanđalog perverznjaka.

Ne smije se zanemariti i istina da ovim svijetom hodaju i žene čiji je izbor i odluka da glumeći velike fatalne zavodnice tako uskaču iz jednog kreveta u drugi, stvaraju neke nazovi karijere, dok na kraju filma ostane ljuti kari umjesto karijere I promašene iluzije.

Bjesomučan marketing u posljednjih dvadeset godine je nametnuo svijetu sramotu biti star ili imati neku vidljivu boru na licu, ne daj Bože! Bore su dobile značenje polne bolesti, a cijeli pokret opet po engleskoj varijanti “ejdžizam”. Sve može, ali starost – NE! Opet samo za žene, jer za muškarca bore na licu su šarm. Koja žena nije mlada sa zategnutim licem kao praćkom, nije nizašta! Usta moraju u profilu biti ispred nosa i debljine viršle. Stari poznanici s novim licima, to je teror koji je bez zakona i oružja donio revoluciju i od žena napravio žrtve novog doba. One koje su sebe pozicionirale mozgom i pameću oduprle su se i, gle čuda, žene ih prve osuđuju. Tako se na sva zvona rugaju Brižit Makron koja tako ponosno nosi crte lica s reljefom godina, a može da bira hirurga za prepravke.

Tako jednom prilikom mi je “prijatelj” ulovio sijedi izrastak kose i zgranuto konstatovao: “Vidi kako si posijedila!”

Brzinom svjetlosti je dobio odgovor: “Vidi kod tebe ćelave glave, gdje je kosa bila! Ja ću svoju ofarbati, a šta ćeš ti?“