Čokolada S Estrogenom

Robovlasništvo je prvi oblik klasnog i izrabljivačkog društvenog uređenja, a temelji se na privatnom vlasništvu i na radu robova. Pojavilo se još u drevna vremena kad su Sumerani, Egipćani, stari Grci i Rimljani držali robove. U 15. Vijeku počela se razvijati velika trgovina robljem kad su Evropljani počeli prodavati uhvaćene Afrikance i na tome zarađivali te ih brodovima preko okeana prevozili kao radnu snagu u evropske kolonije. Ta trgovina ljudima trajala je do 19. vijeka i znatno je uticala na afričku i američku kulture. Danas je ropstvo zakonom zabranjeno iako još uvijek postoji u nekim dijelovima svijeta.

Hiljadu filmova je snimljeno o ovome i bezbroj knjiga ispisano (za one koji su čitali). Neki oblici savremenog tlačenja su i sada prisutni među bjelcima. i vidjeli smo to makar u tragovima ili “in flagrante” u komšijskim kućama, među supružnicima i najbližim srodnicima. Kako dragi Bog ili kako ga ko zove, sila nebeska, kosmos, ipak račune poravna kad-tad, pravda stigne svakoga dostižno, pa neka je i sporo, tako je bijelo stanovništvo kaznio za sva iživljavanja i užase kojima su izlagali robove i izmišljali sva moguća poniženja kojima su ih mučili, onako čemerne, vezane lancima.

Već godinama bijela rasa poludi da izgleda kao crna, peku se po obalama, u žive rane se pretvaraju, cvrče na gradele, u rerne liježu (solarijume), na ražanj ako treba, tablete piju za tamnjenje, marmelade za crnjenje – sve, samo daj da su čađavi i garavi, nauljeni i “soft”.

Tu nije kraj! Bijele žene hoće da budu kao crne i svoja usta da povećaju nekako da izgledaju kao da su ružu strpale umjesto slamke u usta. Usta se povećavaju periodično i šire kao poplava dok ne zaklone cijelo lice, a onda još jagodice, pa oblo čelo ne bi li kako bilo ličile na Afrikanke. Za sve uzaludne pokušaje da budu čokoladne s filom estrogena, troše basnoslovne cifre ne mareći za svrsishodnost i pragmatičnost.

Afrikanci po korijenima, gdje god da žive, vječno inferiorni kao i naši Romi, sanjaju o bijelom odijelu, bijeloj ženi i svojoj izbijeljenoj koži, koja ih dovodi u tom hemijskom zahvatu do smrti, samo da konačno nisu ta “niža vrsta”. U toj vječnoj borbi “ko je niža, a ko viša vrsta?”, svi smo na kraju najniža, za koju nema dna, već pregrade koje se tope pod pritiskom zla i gluposti, a mi tonemo sve do besmisla, pa opet nazad na početak.