Bohor Za Lopove

Mora se priznati, na našu sreću, da su se naši lideri i ljekari brzo snašli i organizovali nam život na najbolji način u ovim COVID-19 uslovima, veoma opasnim i neizvjesnim. Neizvjesnost je najgore što čovjeka razara i stvara svaku situaciju nepodnošljivom. Trpeći smo narod i to je sad na djelu. Očigledno je, ljudi su disciplinovani i ozbiljno su shvatili da je jako važno izolovati se u svom domu.

Niko takvom brzinom ne konsoliduje redove u trenutku kao – lopovi. Ta njihova brzina u pregrupisavanju, izmjeni programa, primjeni novina, uključivanju logistike, … i sve to implementiraju u datu situaciju. To je za čuđenje, a ne za divljenje, s obzirom da je to lopovluk i to u izvornom značenju. Istog časa kad je proglasena pandemija i kod nas, lopovi su odmah nabavili bijele kombinezone, maske, pumpe za dezinfekciju i sve im je išlo na ruku, to da su maskirani i da im se ne vidi lice. Uspjeli su sigurno obići nekoliko krugova i prevariti uplašene ljude tako što su ulazili u domaćinstva kao higijeničari i krali što su procjenili da je za ukrasti. Dok se narod skontao šta je u pitanje, oni su već brojali plijen.

Sjećam se arhivske priče iz Sarajeva, a isti scenario je bio i u Beogradu, Zagrebu, … gdje god su ti “stručni timovi” operisali. Nekadašnji sarajevski lopovi u vrijeme osamdesetih godina organizovali bi navodno turističko putovanje u Trst. Sakupljali bi avansno novac, pasoše, da bi sve bilo uvjerljivo i zakazivali mjesto pokreta i zaista se pojavljivali na određenoj lokaciju s autobusom. Kad navodni putnici posjedaju, srećni i veseli što idu u Trst, krene se i vožnja u busu im traje nekih 20km do prvog planinskog prevoja. Tu se bus malo nakašlje i stane. Onda vođa puta zamoli putnike da izađu jer ne mogu pod tom težinom krenuti. Kad svi izađu, ova dvojica (vozač i navodni vođa puta) odmah krenu busom i mahnu začuđenoj organizovanoj grupi koja ostane u nevjerici s pitanjem – šta bi?

Bilo je lopova u bijelom i tad, pri kraju 20-og vijeka. Isto je bila neka epidemija, ali na kokoške i perad. Odmah su bijeli mantili (ko fol veterinari) krenuli po selima oko Sarajeva i cijepili kokoške s nekim zarđalim špricevima. Domaćin bi platio tu intervenciju, sav sretan, 20 maraka, onih para. Tako bi ekipa obilazila dvorišta, a ljudi bi jedva čekali da ih i ugoste kafom i rakijom i tako su stručne ekipe obavljale posao.

To su bili eksterni lopovi, nisu zalazili ljudima u kuće, u krevete, kuhinje, bili su zadovoljni vanjskim operacijama i malim parama. Sad u eri narušavanja intime, kad su kamere ušle u WC, u frižidere, šifonjere, što ne bi i lopovi kao gospoda zašli po kućama i sami procjenili šta je za njih pa se poslužili. Kao švedski sto! Dobro je ako ne pretuku vlasnike i sve prođe samo s krađom i prevarom.

Nekad bi ova današnja lopovska aktivnost bila riješena po hitnom postupku, prijeki vojni sud i zbogom ali, … Sve omekšalo kao Bohor.