Ari – Kalas – Buvije – Kenedi

Malo ko ne zna ko je bio Aristotel Onazis. Većina zna da je bio jedan od najbogatijih na svijetu, jedan od ružnijih na planeti, a od svega je za publiku važnije da je bio ljubavnik Marije Kalas i suprug Žakline Kenedi.

Lice mu nije bilo u harmoniji i u proporciji, nos je prednjačio u dimenzijama. Međutim, odijelo, leptir mašna i uštirkana bijela košulja čija je kragna škripila, stajali su mu kao saliveni i odavali njegov stil i gospoštinu, bez riječi. Mase su bile podijeljene oko njegove ličnosti u momentu kad je ostavio primadonu Kalas. Grci mu to nisu nikad oprostili. Ostali su našli olakšavajuću okolnost u tome što je našao divu, Buvije-Kenedi, a ne neku sjenu ispod ranga prethodne. To se od gospodina i očekivalo.

Taj g-din Onazis je svojim ženama i ljubavnicama helikopterom, na jahtu „Kristina“ u Sredozemnom moru, dostavljao smokve i najslađe voće planete, a u sred te rajske ponude pride su dostavljani rubini i biseri izmješani s dijamantima. Njegove obožavane žene nikada nisu okusile oskoruše, takiše niti požegače. Sad ih više nema, nikoga od Onazisovih ni Kalasove, ostala je samo priča i mit. Po grčkim mitovima, bogovi su stara i zaslužna ljudska bića slali na vječiti počinak na Ostrva blaženih. Prema predanju ta ostrva su bila negdje daleko na zapadu gdje se vatrene kočije boga Sunca hlade u okeanu, a na kopnu voće rađa tri puta godišnje. Smatra se da su to današnja ostrva Atlantskog okeana duž zapadne obale Afrike.

Gledala sam film o Aristotelu gdje on u jednoj sceni kaže svome sinu, pokojnom Aleksandru, da pored svačijeg imena ljudi koje će upoznati, obavezno napiše njihovu karakternu osobinu koju je uočio zato što je čovjek sklon zaboravu, pa će za koju godinu ili mjesec zaboraviti da je neko od tih s kim se upoznao lažov, bitanga, prevarant, lukav, dobar ili slično i desiće se da uslijed lične opsene ispadne problem i obmana, a to je siguran put u razočaranje i poslovni fijasko.

Ne znam kako vi, ali ja ne pišem osobine ljudi oko sebe, znam ih mnogo, jer bi bilo monotono da se sve svede na tri riječi pa sam odustala i pouzdala se u pamćenje. To bi bilo uglavnom: sebičan, škrt, lažov, neodgovoran. Provukla bi se negdje riječ interesantan, obrazovan i kulturan, dobar čovjek. Zanimljivo je da se onih s kojima se najviše vremena provelo, života podijelilo, emocija posvetilo, s gorčinom sjećamo. Uvijek na kraju pobijedi nauka, fizika. Nož u leđa može zariti samo najbliži. Možda je s njima trebalo biti malo vremena, pa bi sve bolje izgledalo.

Jer, što duže ljude upoznaješ, tim više na površinu isplivaju sve skrivene osobine. U zrelim godinama kod ljudi preovlada genetika, osobine po onoj “što zaljulja, to i zakopa“. Od mušmule nikad viljamovka!